Izmjene i dopune pravilnika

Na snazi je pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o energetskom certificiranju zgrada 

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_11_135_2704.html

Važne izmjene odnose se na prijelazne i završne odredbe :

- do 10. veljače 2012. godine odgađa se  obaveza izdavanja certifikata za zgrade za koje se podnosi zahtjev za izdavanje uporabne dozvole a za koje je zahtjev za izdavanje akta na temelju kojega se može graditi podnesen prije 31. ožujka 2010. godine 

- do do 31. prosinca 2012. godine odgađa se obaveza  javnog izlaganja za zgrade javne namjene (koje koriste tijela javne vlasti i zgrada koje imaju velik promet ljudi) 
ili samostalne uporabne cjeline zgrada koje se koriste za javnu namjenu u zgradama mješovite namjene

 

Certifikat će trebati svaka nekretnina za najam ili prodaju

Ulaskom u EU, certifikat će se morati pribaviti i za svaku nekretninu koja bi se iznajmljivala ili prodavala, bez obzira na to kada je sagrađena. Time se ide i u smjeru zaštite potrošača. Naime, certifikat će biti vrlo sličan onome koji smo navikli dobivati kada kupujemo veće elektroničke uređaje kao što su hladnjaci, klima-uređaji, perilice rublja ili suđa. Zgrade će se dijeliti u osam razreda, od najučinkovitijeg razreda A+ do najlošijega G. Prema toj kvalifikaciji, svaki kupac može jasno procijeniti isplati li mu se živjeti u takvom objektu s obzirom na potrošnju, jer će se to odraziti i na visinu njegovih komunalnih računa.

http://www.poduzetnistvo.org/news/energetski-certifikat-uskoro-obaveza-za-sve-gradevine


Izdani prvi energetski certifikati za zgrade.

10.02.2011

Prolazi već druga godina otkako je na snazi Pravilnik o energetskoj certifikaciji zgrada i kako vrijeme odmiče, sve su češći upiti i zahtjevi za certifikaciju. Razlog leži u činjenici da je dio novih zgrada za koje je predana dokumentacija za izdavanje rješenja o građenju ili potvrde glavnog projekta nakon 31. ožujka 2009. sada već izgrađen.

Podsjetimo, bez energetskog certifikata nije moguće dobiti uporabnu dozvolu, a samim time niti upis u gruntovnicu. Prema neslužbenim informacijama takvih je zgrada trenutno šezdesetak.

Razlika između certifikata i iskaznice

Sam postupak certifikacije za takve zgrade radi se na temelju dokumentacije iz glavnog projekta. Akt koji je sličan energetskom certifikatu je energetska iskaznica, koja je obavezan dio glavnog projekta. Razlika između ta dva dokumenta je što se za energetski certifikat koriste klimatski podaci za kontinentalnu ili primorsku Hrvatsku, dok se za energetsku iskaznicu daju podaci za lokalnu mikroklimu, primjerice temeljem podataka za Zagreb Grič, Bjelovar, Šibenik i ostale referentne meteorološke postaje.

Tako se može bolje vrednovati kvaliteta građenja, odnosno termičke zaštite. Energetski certifikat daje i ocjenu strojarskog dijela zgrade poput grijanja, hlađenja, ventilacije. U njemu su i upute za učinkovito korištenje energije.

Kako do višeg energetskog razreda?

Ocjena energetskog razreda ovisi o godišnjoj potrošnji energije po jedinici površine – kvadratnom metru (kWh/m2). Samo s kvalitetnom toplinskom zaštitom može se dobiti ocjena razreda do maksimalno B klase. Za višu, nužni su sustavi koji primjenjuju obnovljive izvore energije i time umanjuju ukupnu potrošnju klasičnih sustava, odnosno potrošnju energije po kvadratnom metru.

Cijene energetske certifikacije su objavljene i određene od strane MZOPUG-a, a obračunavaju se prema kvadraturi zgrade. Certifikaciju mogu obavljati samo za to priznate tehničke osobe, koje su prošle odgovarajuće osposobljavanje. Iznosi se kreću od 1.400 kn za novu zgradu do 250 kvadratnih metara, na više.

Javne zgrade dužne izložiti certifikat

Vlasnici javnih zgrada koje su veće od 1000 kvadratnih metara dužni su do lipnja 2012. zatražiti certifikat i vidljivo ga izložiti. Trenutno, prema procjenama, u velikom broju slučajeva se ova zakonska obaveza jednostavno zanemaruje. Riječ je o državnim i privatnim objektima poput škola, bolnica, hotela, banaka, trgovačkih centara, poštanskih ureda i drugih objekata javne namjene.

Kad bi vlasnici prestali ignorirati zakonske obaveze, nesumnjivo je da bi takvim postupkom promicali daljnju energetsku certifikaciju a što je puno važnije i svijest o energetskoj učinkovitosti i inteligentnoj gradnji.

Banke i energetski certifikati

Čini se da su banke prepoznale značaj dobrog gospodarenja energijom, pa su se na tržištu pojavila posebna vrsta namjenskih kredita, tzv. zelenih krediti s povoljnijim uvjetima kreditiranja u odnosu na klasične stambene kredite, a moguće ih je koristiti za kupnju objekata koji pripadaju enegetskoj klasi A+, A i B.

Za napomenuti je da se energetski certifikat zgrade daje samo za gotovi objekt, pa ako je primjerice namjera graditi kuću prethodno navedenih viših energetskih razreda, u banci vam može poslužiti i energetska iskaznica koja je dio glavnog projekta. Ako pak kupujete stan u novoj zgradi, ta bi zgrada trebala već imati energetski certifikat.

Ono što je bitno napomenuti je da vam certifikat ne može i neće reći koliko ćete stvarno trošiti na režije, jer to ovisi o ponašanju korisnika objekta, ali će vam dati dostojnu tehničku procjenu energetskog nivoa gradnje, što može biti važan argument koji će prevagnuti u korist bolje ocijenjenog objekta.

http://www.zelenaenergija.org/izdani-su-prvi-energetski-certifikati-za-zgrade/
 Vidi originalan članak

Uštede u graditeljstvu

Poticanje energetski učinkovite gradnje pomoglo bi sektoru građevine

Energetski učinkovita gradnja i sanacija zgrada jedan od budućih smjerova razvoja graditeljstva, uz održive modele gradnje te korištenje obnovljivih izvora energije. Kako je već zacrtano da cijena energije prestaje biti socijalna i postaje ekonomska kategorija, građani i poslovni subjekti uvidjet će potrebu da ulažu u rekonstrukciju svojih kuća, stanova i poslovnih prostora.

Zgrade troše oko 40% ukupne energije u EU, a u Hrvatskoj se troši više energije po jedinici BDP-a od prosjeka 27 članica EU. Nije ni čudo kad se procjenjuje da je oko 20% objekata u Hrvatskoj u najnižoj energetskoj kategoriji (G). Hrvatska će teško postići tzv. cilj 3 puta 20, doduše kao i većina zemalja EU (20% manje emisije stakleničnih plinova do 2020., 20% manje potrošnje energije te povećanje korištenja obnovljive energije). Kako god bilo da bilo, energetska učinkovitost među prioritetima je EU, a nacionalni obvezatni ciljevi smanjenja emisija CO2 su neprovedivi bez mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu. EUROPA: Slijedom rečenih prioriteta sredinom ovog mjeseca izmijenjena je i dopunjena tzv. direktiva EPBD od prosinca 2002. o energetskim karakteristikama zgrada. U svibnju 2010. parlament EU usvojio je izmjene i dopune direktive. Cilj izmjena i dopuna bio je da se pojasni i pojednostave neke od odredbi postojeće direktive, njezin obujam i područje djelovanja te da se poboljša učinkovitost, ali i da se omogući vodstvo javnom sektoru u provođenju.

Također je cilj izmjena i dopuna direktive smanjiti razlike među članicama Unije pa se razmatraju potrebe energije vezane za grijanje, hlađenje, ventilaciju i osvjetljenje za nove i postojeće stambene i nestambene zgrade. Načela direktive iz prosinca 2002. su zadržana i na zemljama članicama je da odrede konkretne zahtjeve vezane za energetska svojstva zgrada. PROMJENE: Jedna od glavnih promjena vezana za direktivu je uvođenje novog članka 10. “Financijski poticaji i tržišne prepreke”, kao i preambula 18., 19. i 20. Što se očekuje od nacionalnih nadležnih ministarstava? Očekuje se da sačine popis predloženih i postojećih mjera, uključujući i one financijske prirode, osim onih koje zahtijeva direktiva, koji promiče ciljeve direktive. Takve mjere uključuju, besplatnu ili dotiranu tehničku pomoć, izravne potpore, sheme kreditiranja uz potpore, jamstva za kredite. Javne službe i druge institucije koje osiguravaju takve mjere financijske prirode mogu povezivati i uvjetovati te mjere s označenim energetskim karakteristikama i preporukama iz certifikata energetskih karakteristika. Vrlo je ambiciozno postavljen i cilj da će već za deset godina sve zgrade morati biti niskoenergetske zgrade (do 31. prosinca 2020.), a da prijelazni rokovi moraju biti postavljen za 2015. te da zgrade koje koriste javne službe i institucije moraju biti niskoenergetske nakon 31. prosinca 2018., u skladu s vodećom ulogom koju javni sektor treba igrati na tom području.

Hrvatska
U Hrvatskoj je transpozicija tzv. direktive EPBD u domaće zakonodavstvo odgovornost dvaju ministarstva: Ministarstva zaštite okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva i Ministarstva gospodarstva. Novim Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada, koji je donijelo Ministarstvo graditeljstva, implementira se tzv. direktiva EPBD tako da je od travnja 2010. uvedena zakonska obveza energetskog certificiranja zgrada. Novi Pravilnik stavlja izvan snage postojeće. Obveza energetskog certificiranja zgrada je zasigurno važna prekretnica u graditeljstvu, prema kojoj neće samo lokacija i detalji završnih radova određivati cijenu objekta. U budućnosti možemo očekivati poboljšane standarde kvalitete projektiranja i gradnje te primjenu novih materijala. Prema Pravilniku za nove zgrade potreban je energetski certifikat za izdavanje uporabne dozvole. Na njemu će biti prikazan energetski razred kojem objekt pripada: od A+ (najštedljivija kategorija) do G (najmanje štedljiva). Dakle, 8 razreda u koje se svrstavaju građevine po potrebi godišnje toplinske energije za grijanje po jedinici korisne površine za stambene zgrade. Razred A troši 10 puta manje energije od prosječne zgrade u Hrvatskoj, a u nas propisi za novogradnju osiguravaju razred C. Energetski certifikat morat će imati svaka nova zgrada, a s datumom stupanja u EU i postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing te sve zgrade javne namjene s jasno istaknutim certifikatima na pročelju zgrade. Investitori i kupci nužno postaju svjesniji faktora potrošnje energije. Već sada se bilježi povećano zanimanje za niskoenergetske kuće, pasivne kuće, itd.

Poruka
S obzirom na tešku situaciju u graditeljstvu, država bi trebala iznaći modele kvalitetnog poticanja energetski učinkovite gradnje i sanacije postojećih zgrada kao jednu od mjera oživljavanja sektora koji je u dubokoj krizi i koji je ključan za gospodarstvo. Orijentacija k sanaciji postojećega stambenog i nestambenog fonda, poticaji i financijski modeli za provedbu su nužnost. Potrebe postoje, znanje i kadar je na raspolaganju, još samo nedostaje politika poticaja te mjere podizanja svijesti da je ulaganje u energetsku učinkovitost budućnost.

 Vidi izvoran text

Obavezna certifikacija za javne zgrade


Temeljem Pravilnika o Energetskom certificiranju zgrada koji se primjenjuje od 31.ožujka 2010. pored svih novih zgrada i sve postojeće zgrade javne namjene, veće od 1000 m2, moraju imati javno izloženi energetski certifikat. U zgrade javne nemjene spadaju:

* poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba,
* zgrade državnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne (područne) uprave,
* zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima,
* zgrade sudova, zatvora, vojarni,
* zgrade međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija,
* zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija,
* zgrade trgovina, restorana, hotela,
* putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti,
* zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, zgrade pošta, telekomunikacijskih centara i sl,
* zgrade visokih učilišta i sl., zgrade škola, vrtića, jaslica, studentskih i đačkih domova i sl., zgrade domova za starije osobe i sl,
* zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata,
* zgrade kulturnih namjena: kina, kazališta, muzeja i sl,
* zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj namjeni.

Krajnji rok za izradu certifikata je 36 mjeseci od objave Metdologije provođenja energetskih pregleda odnosno do lipnja 2012 . Certifikat mogu izdati samo ovlašteni energetski certifikatori.

 


Energetski certifikat


Od 31. ožujka gotovo sve zgrade u Hrvatskoj koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing moraju imati energetski certifikat, a rok za prilagodbu je do ulaska Hrvatske u EU.

Republika Hrvatska je 31.3.2010. donijela obvezu energetskog certifikata za svaku zgradu koja se želi prodati, iznajmiti ili dati u leasing. Dakle, od 31. ožujka sve zgrade - bilo da je riječ o postojećim stambenim, poslovnim, mješovitim, javnim ili nestambenim zgradama ili pak novogradnji, pa čak i zgradama u fazi gradnje, svi objekti koji se žele prodati, iznajmiti ili dati u leasing - moraju imati energetski certifikat i jasno iskazano koliko energije troše za grijanje, hlađenje i ventilaciju.

Energetski certifikat je svojevrsna osobna iskaznica zgrade (koja većinom vrijedi 10 godina) u kojoj je točno izraženo koliko energije troši, koliko nepotrebno gubi te kojem energetskom razredu pripada, a on će postati dio svakog kupoprodajnog ugovora te neće biti potreban isključivo ako stan, kuću ili neki drugi objekt prodajete ili iznajmljujete bračnom drugu ili članu obitelji.
Poput hladnjaka i bijele tehnike, prema razini potrošnje energije, stanovi, kuće i zgrade dijelit će se na vrlo štedljive i ekonomične objekte razreda A+, one manje efikasne bit će razred A, lošije B, C, D, E, F, a one najrastrošnije i potpuno neekonomične imat će razinu energetske potrošnje G.
Princip funkcioniranja zapravo je vrlo sličan kao kod kupnje bijele tehnike. Kao što su proizvođači elektroničkih uređaja dužni dati potpunu specifikaciju o potrošnji energije pojedinog kućanskog uređaja, jednako će tako vlasnici kuća, stanova, zgrada također biti dužni kupcu dati na uvid koliko troši zgrada te kojem energetskom razredu pripada.

Novi kriterij pri kupnji
Potrošnja energije zasigurno će postati još jedan od važnih kriterija pri kupnji ili najmu stana, a posebice poslovnih prostora, jer su i do sada ljudi vrlo često prije kupoprodaje ili potpisivanja ugovora o najmu tražili na uvid režije za grijanje, a mnogi su zbog visokih računa i odustajali.
I kod kupnje novogradnje investitori će biti dužni pokazati kupcima energetski certifikat, a možda će upravo taj podatak biti ključan za odabir određenog stana u slučaju da se ne možete odlučiti između nekoliko zgrada u istom kvartu koje se prodaju za istu cijenu po četvornome metru.
Energetsku iskaznicu imat će nestambene zgrade poput hotela, restorana, sportskih objekata i sve javne zgrade, poput škola, vrtića, muzeja, javnih gradskih i državnih institucija, a njihova obaveza je da u roku od tri godine javno izlože energetski certifikat. Iznimka su samo zgrade površine manje od 50 kvadrata, one nad kojima je proces ovrhe, crkve, spomenici kulture, jednostavne građevine, hale i industrijske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena.

 

Za postojeće zgrade
Što se tiče postojećih zgrada koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, one moraju imati energetski certifikat dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU.

Za nove zgrade
Sve zgrade za koje se nakon 31. ožujka 2010. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta temeljem kojega se može graditi moraju imati energetski certifikat izdan prema odredbama pravilnika koji se odnose na energetsko certificiranje novih zgrada.
Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat prije početka njezine uporabe odnosno puštanja u pogon.
Za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 kvadrata i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, investitor je dužan energetski certifikat dostaviti tijelu koje je izdalo rješenje o uvjetima građenja zajedno sa završnim izvješćem nadzornog inženjera. Za ostale zgrade energetski certifikat se prilaže zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole.

Za javne zgrade
Sve zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata moraju imati izrađen i javno izložen energetski certifikat najdulje 36 mjeseci od objave odluke ministrice.



Vrijednost nekretnina: i energetski certifikat utjecat će na cijenu


KOMENTAR - Prvog travnja stupio je na snagu Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (NN 113/08) na temelju kojeg se izdaje energetski certifikat koji treba pružiti relevantne informacije vlasnicima, korisnicima, kupcima, najmopromicima o energetskim svojstvima zgrade.

Sve zgrade za koje se nakon 31. ožujka 2010. godine podnosi zahtjev za potvrdu glavnog projekta odnosno za izdavanje građevinske dozvole moraju imati energetski certifikat.

Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat zgrade prije obavljanja tehničkog pregleda, odnosno priložiti ga zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole. Već postojeće zgrade, odnosno nekretnine koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, moraju imati energetski certifikat dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU. U energetskom certifikatu će biti prikazani energetski razredi od A+ (nekretnine u tom razredu troše najmanje energije) do G (u ovom razredu su nekretnine koje troše najviše/štede najmanje energije). A razred troši 10 puta manje energije od prosjeka u Hrvatskoj. Hrvatski propisi za novogradnje dozvoljavaju C razred energetske potrošnje.

Postoje projekcije prema kojima je oko 20% stambenog fonda u Hrvatskoj u G razredu. Navedeni razredi definiraju energetsku klasu stanova, odnosno godišnju potrebnu toplinu za grijanje. Klasifikacije nekretnina po razredima će definitivno određivati cijenu po m2. Predviđa se da će najviše ulaganja za poboljšanje energetskih svojstava biti potrebno za nekretnine odnosno stanove koji su građeni u periodu od 1950. do 1980. g. Ako vlasnici takvih nekretnina ne budu ulagali u poboljšanje energetskih svojstava i prosječne cijene će im biti niže.

Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela kao samostalne uporabne cjeline energetski certifikat se prilaže kod sklapanja ugovora o kupoprodaji i njegov je sastavni dio. Izrađuje se i izdaje samo jedan energetski cerifikat u dva primjerka, ovlaštena osoba koja ga je izradila predaje ga investitoru/vlasniku. Rok važenja energetskog certifikata je 10 godina. Podaci u energetskom certifikatu prikazuju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije dobivenu izračunom na temelju predviđenog režima korištenja zgrade. Certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji i referentne vrijednosti, objašnjenja tehničkih pojmova, te popis primijenjenih propisa i normi.
Za postojeće zgrade energetski certifikat obvezno sadrži i prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Za nove zgrade sadrži preporuke za režim korištenja zgrade koji će dovesti do uštede energije i toplinske zaštite te do ispunjenja energetskih svojstava zgrade.

Donošenje pravilnika o energetskom certificiranju zgrada i izdavanje energetskih cerifikata te usklađivanje ostalih zakona sa propisima EU bi mogi biti neki od dobrih mehanizama za uvođenje reda na tržištu nekretnina. Mnogi očekuju da će ulaskom Hrvatske u Eu porasti cijene svih nekretnina. Međutim , kada se tržište smiri i uspostave se stalni kriteriji, kvalitetne nekretnine će moći držati dobre cijene ali u odnosu na lokaciju odnosno mirkolokaciju na kojoj se nalaze. Sama lokacija neće biti razlog za visoku cijenu ako je nekretnina nekvalitetna i u smislu energetske iskoristivosti i u smislu općenite kvalitete i kvalitete korištenih materijala.

Izvor: www.seebiz.eu
http://www.limun.hr/main.aspx?id=592225